Muzej

Zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke obogaćena je za još jedan kulturni sadržaj koji krasi i upotpunjava njenu višestoljetnu tradiciju. To je Muzej koji kroz svoju stalnu postavku nudi posjetiteljima zanimljiv susret s predmetima koji krase islamsku tradiciju Bošnjaka na ovim prostorima. Oni dolaze iz različitih ambijenata – kućnog, džamijskog, tekijskog, zanatskog. Biblioteka ih je dobijala na poklon ili otkupljivala, a vremenom su prerasli u zbirku od preko 1.200 predmeta.

U foajeu Muzeja nalazi se lapidarij, zbirka radova u kamenu kao postojanih i vjernih svjedoka vremena u kojem su nastali, ljudi koji su ih svojim rukama isklesali ili onih koji su ih dali načiniti.

Sama muzejska postavka podijeljena je u nekoliko tematskih cjelina prema vrsti predmeta, njihovoj namjeni i načinu na koji su se koristili, tako da postavku sačinjavaju slijedeće cjeline:

ISLAMSKA KALIGRAFIJA

Islamska umjetnost se posebno iskazivala kroz lijepo ispisivanje teksta – kaligrafiju, i sebi svojstvenu ornamentiku, tzv. arabesku. Tako se razvila najbogatija i najraznovrsnija poznata kaligrafija sa mnogo različitih vrsta pisama (kufi, nesh, sulus, ta’lik, divani…) i načina pisanja (u obliku kruga, u ogledalu, u obliku slike predmeta, ptice i sl.). Temelj ove vrste umjetnosti jeste ljepota duha vlasnika ruke koji je ispisuje, te njegove umješnosti i vještine da ljudskom duhu i intelektu približi nedokučivu Božansku realnost.

 

U muzejskoj zbirci su predstavljeni kaligrafski radovi naših vrhunskih kaligrafa poput hafiza Huseina Rakim-efendije Islamovića, Ahmeda Seida Vilića, Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, kao i drugih bosankohercegovačkih kaligrafa i učitelja u kaligrafiji.

MJERENJE VREMENA

Mjerenje vremena bio je važan segment svakodnevnog života našeg čovjeka, a vjerniku muslimanu i zbog svakodnevnog obavljanja vjerskih dužnosti. Malo je religija kao što je to islam čiji su vjerski obredi vremenski precizirani. Namaz, post, hadž, zekat i druge vjerske dužnosti i praznici vezani su za određeno vrijeme u lunarnoj godini, a za njihovo izračunavanje naši zvjezdoznanci i muvekkiti morali su poznavati osnove astronomije, kao i vrste pomagala koje su se u te svrhe koristili – astrolabe, kvadrante (rub-tahte), sekstante, sunčane i mehaničke satove. Mjerenjem vremena i određivanjem vjerskih praznika bavio se muvekkit.

 

On se brinuo i za funkcioniranje sahat-kula u većim i manjim gradovima Bosne i Hercegovine. Kao specifikum ove muzejske postavke ističu se dva ručno rađena globusa poznatog sarajevskog muvekkita Saliha Sidki-efendije Hadžihusejnovića Muvekkita.

ULEMA

Bosna i Hercegovina je uvijek imala elitnu ulemu koja se školovala kako u domaćim školama i medresama tako i širom islamskog, a kasnije i zapadnog svijeta. Mnogi među njima istakli su se na raznim naučnim poljima, a posebno na polju klasičnih islamskih nauka. Među eksponatima u ovoj cjelini izloženi su rukopisi ili štampani tekstovi pojedinih autora, komentatora ili prepisivača rukopisnih djela. Navest ćemo samo neka imena: Mehmed Mejlija Bosnevi, Sejfullah Proho, Hasan Pruščak, Allāmek Muhammed Bosnevi, Mehmed Handžić, Mustafa Ejubović Šejh Jujo, Arif Hikmet Rizvanbegović-Stočević, Fadil-paša Šerifović. Postavljene su i fotografije naše cijenjene uleme, kao i odjeća koju su nosili i predmeti kojima su se služili.

DŽAMIJA I TEKIJA

Dolaskom islama u Bosnu i Hercegovinu počele su se graditi i džamije. Najstarijom džamijom u BiH smatra se Emin-begova džamija u Ustikolini kod Foče, sagrađena 1448. godine, a najljepše, i po arhitektonskim karakteristika najznačajnije su Begova, Careva i Ali-pašina džamija u Sarajevu, Karađoz-begova u Mostaru, Hadži Alijina u Počitelju, Kuršumlija u Maglaju, te porušene i obnovljene Aladža džamija u Foči i Ferhadija u Banjoj Luci, a u fazi obnove je porušena Sinan-begova džamija u Čajniču. Budući da su s osmanskom vojskom u Bosnu dolazili i derviši, među prvim objektima u osvojenim naseljima i novoutemeljenim kasabama podižu se i tekije, a prva tekija podignuta je na Bendbaši u Sarajevu. Među tekijama u Bosni i Hercegovini najpoznatije su Hadži Sinanova tekija u Sarajevu, tekija na vrelu Bune kod Mostara, te tekije na Oglavku i Vukeljićima kod Fojnice.

Predmeti koji su predstavljeni u ovoj cjelini krasili su unutrašnjost džamija i tekija, a među njima su levhe, lusteri, svijećnjaci, rahle, tespihi, ručno tkani ćilimi i sedžade, buhurdari, đulsije i drugi predmeti.

HADŽ

Hadž kao peta temeljna dužnost muslimana vezan je za odlazak u sveta mjesta Mekku i Medinu u tačno određeno vrijeme u godini i obavljanje određenih propisa. Povratak sa hadža obilježen je i običajem da se ukućanima, rodbini i prijateljima donesu razni pokloni, poput posuda sa zemzem-vodom, ćabenskih mirisa, tespiha, sedžada, posudica za mirise, kibletnama, svile i drugih finih materijala, rukopisa i knjiga i drugih predmeta.Tako se u muzejskoj postavci mogu naći neki od eksponata iz ove grupe.

SVAKODNEVNI ŽIVOT

Svakodnevni život muslimana iz naše prošlosti odvijao se mahom u čaršiji, a muslimanki iza zatvorenih avlijskih kapija i kućnih vrata. Zbog toga su žene često provodile vrijeme za đerđefom ili stanom za vezenje i tkanje, stvarajući prekrasne šarene rukotvorine za kuću (peškire, čevrme, boščaluke, ćilime, sedžade), mušku (čakšire, jeleke, traboloze) i žensku nošnju (feredže, libade, ječerme, anterije i dr.). Imućnije žene imale su bogatiju i raskošniju opremu, odjevne predmete vezene zlatnom žicom i svilom (košulje, jeleke, libade, anterije), nakit od zlata i srebra (pafte i pojase), a one iz skromnijih porodica i skromniju opremu. Oprema se čuvala u ukrašenim seharama. Izloženi eksponati u ovom dijelu muzejske postavke plijene svojom ljepotom i raznovrsnošću i predstavljaju duboko ukorijenjenu islamsku tradiciju kod Bošnjaka.