Biblioteka budućnosti
Ovaj stogodišnji projekat pod nazivom ”Biblioteka budućnosti” započela je Katie Petersen, konceptualna umjetnica iz Škotske, sa idejom da ni za sto godina knjige ne nestanu sa planete.
Naime, mladice posađene u ovoj šumi 2014, njih stotinu, rast će narednih sto godina do pune veličine, a onda će biti posječene i iskorištene za pravljenje papira. Na tom papiru štampat će se antologija knjiga stotinu pažljivo probranih autora, nakon što istekne stogodišnji rok. Dakle, s početkom u 2114. godine.
Projekat je podržao grad Oslo, a svake godine biće izabran jedan pisac koji će predati svoj rukopis.
Tekstovi će se čuvati u novoj Gradskoj biblioteci u Oslu, u posebnoj sobi sagrađenoj za potrebe projekta. Poseban tim ljudi pobrinuti će se da šuma bude očuvana i da projekat opstane. Soba u kojoj će se čuvati rukopisi, naravno, nedostupni za čitanje, bit će dizajnirana na poseban način, koristeći drvo iz šume. Bit će smještena na najvišem spratu biblioteke sa posebnom kolekcijom knjiga. Njeni će prozori gledati u pravcu šume, koja se može s tog mjesta tek nazrijeti na horizontu. Mala i intimna soba neće primati više od jedne ili dvije osobe u isto vrijeme.
” Tihu sobu pravimo koristeći drvo iz šume, koje još čuva svoj miris. Atmosfera je ključna u našem dizajnu, koji želi stvoriti atmosferu tišine, mira, kontemplativni prostor koji dozvoljava imaginaciji da se vine prema šumi, drveću, pisanju, dubini vremena, nevidljivim vezama, misteriji”, stoji na stranici projekta.
Pisci ne smiju da govore o rukopisima koje su predali, sve treba da ostane tajna koju će otkriti budući čitaoci.
Nedavno je objavljeno da se autorima koji pišu za neznanu publiku pridružila i proslavljena turska književnica Elif Shafak. Pored kanadske književne zvijezde Margaret Atwood, britanskog prozaika Davida Mitchella i islandskog pjesnika Sjóna, naći će se i njen, još neimenovani rukopis. Autorica romana ”Istanbulsko kopile”, ”Četrdeset pravila ljubavi”, te najnovijeg ”Tri Evine kćeri” odabrana je jer, prema riječima Petersenove ”njena djela nadilaze granice: kulturne, geografske, političke, ideološke, vjerske i duhovne, i umiju prigrliti pluralitet glasova. Način na koji priča priče je dubok i magičan, stvara povezanost između ljudi i mjesta: signal nade u vrlo podijeljenom trenutku u vremenu”.
Shafak je rekla da joj je čast pridružiti se Atwood, Mitchellu i Sjónu. ”Projekat je vrlo neobičan, a uložili su toliko promišljanja i osjećanja u njega, toliko je vjere iza njega”, kazala je. ”Cijela ideja o pisanju rukopisa koji će se čitati u budućnosti je za mene poput pisanja pisma koje ćete ostaviti u rijeci. Ne znate gdje će otići i ko će ga pročitati – samo vjerujete u tok vremena”, kazala je Shafak za Guardian. Pohvalila je međunarodni karakter ”Norveške šume” koji je dosad okupio pisce iz Kanade, Velike Britanije, Islanda i Turske. ”To je globalni projekat u vrijeme kada je u svijetu toliko podjela. Jedan od organizatora je kazao da je poput porodičnog drveta. To mi se dopalo”, rekla je.
Margaret Atwood, prvoizabrana autorka čiji je rukopis, naslovljen ”Scribbler Moon” predat 2014, izrazila je svoja osjećanja na ovaj način: ”Kako je čudno misliti da će se moj glas – koji je toliko vremena ranije utišan – odjednom probuditi nakon 100 godina. Šta je prvo što će taj glas reći dok ruka koja još ne postoji bude otvarala prvu stranicu?”
Mitchell je svoj projekat nazvao ”izrazom povjerenja u to da, uprkos sjenkama katastrofe pod kojima živimo, budućnost može biti svijetlo mjesto, voljno i sposobno da ispuni umjetnički poduhvat koji su započeli već skoro stotinu godina mrtvi ljudi”.