Nova postavka Muzeja Gazi Husrev-begove biblioteke
Od prelaska u novoizgrađeni objekat 2013. godine u sklopu Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se Muzej kojeg čine vrijedni predmeti islamske civilizacijske provinijencije. Najvećim dijelom kolekciju čine objekti nastali u Bosni i Hercegovini koji svjedoče njenu bogatu historiju i zavidnu kulturu. Početkom godine ukazala se potreba za boljim uvidom u zbirku, što je nakon revalorizacije iste rezultiralo uspješnom novom postavkom na kojoj su radili uposlenici Biblioteke u saradnji sa stručnjacima nekoliko kulturnih institucija.
Obilazak Muzeja započinje lapidarijem s nišanima starim nekoliko stoljeća. Među njima najviše pažnje plijeni nišan Turhan Emin-bega, koji se prema narodnom vjerovanju smatra osnivačem najstarije bosanskohercegovačke džamije, one u Ustikolini. Uz nišane izloženo je desetak vrijednih tariha, odnosno epitafa, koji su se nalazili na džamijama, česmama i drugim objektima. Zanimljivo je dodati da je autor tekstova na nekoliko tariha uglednik i pjesnik Fadil-paša Šerifović, što ide u prilog činjenici da tarihi nisu samo okamenjeni svjedoci minulih događaja nego pjesnička djela otjelovljena u kamenu i ispisana vrhunskom kaligrafijom.
Iz predvorja, u kojem se nalazi lapidarij, putovanje se nastavlja u centralnu prostoriju kolekcije. Postavka kaligrafskih kompozicija, levhi domaćih kaligrafa je prvo na šta posjetilac nailazi. Prema stavu istraživača najvrednije izložene levhe načinio je Husein Rakim Islamović, sigurno jedan od najboljih kaligrafa koje je Bosna iznjedrila. Uz Rakimove ne treba zanemariti kaligrafije Ahmeda Seida Vilića, uglednika sultanskog divana i defterćehaje Bosanskog ejaleta, te Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, nekadašnjeg gradonačelnika Sarajeva i znamenitog kulturnog pregaoca.
Gazi Husrev-begovu biblioteku nije zaobišla nesretna sudbina rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Tokom tog razdoblja česta meta bile su kulturne institucije, kao što je Nacionalna i univerzitetska biblioteka te Orijentalni institut, koji su ciljano granatirani i spaljeni. Poučeni time, uposlenici Biblioteke žrtvovali su život izmještajući rukopise i štampane knjige na tajne lokacije u Sarajevu. Kako se intezitet ratnih zbivanja povećavao bibliotečka kolekcija je mijenjala ”prebivalište” nekoliko puta. Zahvaljujući hrabrosti uposlenika Biblioteka je spašena u cjelosti. Herojski dani Biblioteke i onih koji nisu štedili sebe za spas knjižnog fonda bili su inspiracija za poseban dio nove postavke naslovljen Biblioteka u ratu 1992.-1995. U čast nesebičnosti uposlenika Biblioteke produciran je film od strane Oxford Film and Television Production kojeg posjetitelji imaju priliku pogledati.
Kuriozitet kolekcije jesu lični predmeti koji su pripadali Mehmedu Džemaludin-ef. Čauševiću, učenjaku, prosvjetitelju i vjerskom reformatoru, koji je obavljao funkciju reisu-l-uleme od 1913. do 1930. godine. Podsjećanja radi, Čaušević je osnovno obrazovanje završio u rodnoj Arapuši, potom medresu u Bihaću, a na studije odlazi u Istanbul gdje stiče znanje kod čuvenih profesora Ismaila Hakki-ef. Manastirlija, Salih-ef. Tokatlija i Hasana Husnu-ef. Za doprinos napretku muslimanske misli i angažmana osmanski sultan Mehmed Rešad V odlikovao je 1915. godine Čauševića počasnom titulom Čuvar Mekke i Medine (Haremeyn muhteremey payesi) i Čuvar Istanbula (Istanbul payesi). Ovo odlikovanje koje se dodjeljivalo izuzetnim ”alimima predstavljeno je u sklopu nove postavke. Pored ovog dokumenta, izložena je Menšura (carski ukaz) o imenovanju M. Džemaludina-ef. Čauševića za reisu-l-ulemu Bosne i Hercegovine, dio njegovog džubbeta (ogratača), i drugi predmeti.
Inozemnim posjetiteljima posebno je zanimljiv dio postavke Svakodnevni život gdje se nastojao dočarati život muslimana Bosne i Hercegovine tokom pet stoljeća. Osim muške (traboloz, čakšire, jelek, fes) i ženske nošnje (feredža, ječerma, čevken, anterija) svoje mjesto u postavci našli su bešika, vezeni peškiri, tespihi, itd. Kako život ne znači samo oblačenje, odnosno vanjštinu, nije zapostavljena ni unutrašnja dimenzija svakodnevnog života. Iz tog razloga postavku krasi zbirka dova šejha Muhammeda Behauddina Sikirića koja sadrži jedinstvenu minijaturu nakšibendijske tekije na Oglavku, potom čuveni mevlud Salih-ef. Gaševića na bosanskom i levha u zlatovezu na svili.
Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke ne broji veliki broj inventarnih jedinica, ali to ne znači da je riječ o zbirci manjeg značaja, naprotiv njena unikatnost svrstava ga u zaista posebno vrijedne kolekcije. Potvrda ovoga jesu između ostalog naročito ukrašeni pribor za uljepšavanje žena, pafte, kompleti za kahvu, demirlije, ali i dvije serdžade koje se datiraju u kasno 18. odnosno rano 19. stoljeće nastale na području Zapadne Anadolije.
Kako je riječ o muzeju Biblioteke postavka ne bi bila potpuna bez vrijednih rukopisa. Ovdje se ova institucija pokazala u punom svjetlu i s predstavljenim eksponatima svrstala u najbolje kolekcije arabičkih rukopisa u svijetu. S namjerom da se ovo bogatstvo još više akcentira središte nove postavke zauzeli su prijepisi mushafa bogatih iluminacija i vrhunske kaligrafije poput safavidskog Kur’ana iz 16. stoljeća, kojeg je prepisao Abdullah ibn Muhammad al-Hafiz aš-Širazi.
Kratki tekst ne može obuhvatiti sve izložene predmete, dočarati ljepotu kaligrafije, utiske dokumentarnog filma, filigranom ukrašeni nakit, ali zato može pobuditi želju za posjetom novoj postavci Muzeja Gazi Husrev-begove biblioteke.
dr. sc. Haris Dervišević