Održana tribina ”Od tradicije do identiteta, od historije do povijesne svijesti” u Gazi Husrev-begovoj biblioteci

U srijedu, 26.12.2018. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci organizirana je tribina posvećena godišnjicama rođenja trojice velikih bošnjačkih historičara, istraživača i alima: rahmetli Hamdije Kreševljakovića, rahmetli Mahmuda Traljića, i rahmetli Muhameda Hadžijahića.
Gazi Husrev-begova biblioteka je osjećala svojom obavezom organizirati dan sjećanja na spomenutu trojicu alima koji su, pored drugog općeg i naučnog dobra u društvu,  dali i svoj nesebičan doprinos u radu i razvoju ove institucije. Sva trojica su dobar dio svog života proveli u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u naučnom istraživanju, pisanju, kao praktičnom radu. Time su zadužili Biblioteku, kao i cijelu našu zajednicu i društvo da se njihovo zalaganje i rezultati njihovog rada ne smiju i ne mogu zaboraviti.
Učesnici ove tribine pod nazivom Od tradicije do identiteta, od historije do povijesne svijesti su bili: prof. dr. Ismet Bušatlić, akademik Enes Karić i prof. dr. Hilmo Neimarlija, a u svojstvu domaćina uvodno izlaganje je održao direktor Gazi Husrev-begove biblioteke, mr. Osman Lavić. Moderator tribine bila je Šahsena Đulović.
Direktor Biblioteke je govorio o potrebi sjećanja na ljude koji su bili uz Biblioteku tokom njenog djelovanja i postojanja, osvrnuvši se posebno na ovu trojicu istaknutih alima i njihove lične doprinose u radu Gazi Husrev-begove biblioteke: Uposlenici Biblioteke su ponosni na rad i ulogu ovako značajnih imena koji su su svoje znanje i iskustvo utkali u njene akte, rad i organizaciju, ali i svjesni i obaveze da ta iskustva slijede u budućem radu i organiziranju, te da sačuvaju sjećanje na plejadu historičara i kulturnih radnika koji su dali svoj doprinos u radu naše institucije. Večeras ćemo, svjesni svega toga, organizirati jedno kratko prisjećanje na trojicu naših naučnih i kulturnih saradnika u povodu 130 godina od rođenja Hamdije Kreševljakovića, i 100 godina od rođenja Muhameda Hadžijahića i hafiza Mahmuta Traljića koji su dio svog radnog vijeka, iskustva i znanja utkali u temelje ove biblioteke.
Prof. dr. Ismet Bušatlić govorio je o akademiku Hamdiji Kreševljakoviću i njegovom istraživačkom radu i djelovanju. Pored govora o njegovim djelima i studijama, Bušatlić je posebno naglasio odnos Kreševljakovića prema vakufima i džamijama: Hamdija Kreševljakvić je imao specifičan odnos prema vakufu. Večeras ću to spomenuti zbog našeg današnjeg odnosa prema vakufu. Abdulkadir ef. Mahmutović, muderis u Travniku bio je na mukama. U Travnik je došao čovjek koji se interesovao za staru knjigu i stare rukopise, Aleksej Olesnicki. Sakupljao ih je za Jugoslovensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, za Arhiv i orijentalnu zbirku Arhiva, i bio je spreman dati ”čudo” para da bi jedan rukopis u kome su bila djela prusačkog muftije dobio za zbirku. O tome je muderis Mahmutović pisao rahmetli Hamdiji Kreševljakoviću s obzirom na to da je u pitanju bio vakuf jer je djelo pripadalo Biblioteci Elči Ibrahim-paše. Kreševljaković se zalagao i pomagao Olesnickom da dođe do nekih rukopisa i osoba koje posjeduju rukopise, ali kad mu je rečeno da je u pitanju vakuf, sva priča je bila gotova. Zahvaljujući tom gestu Hamdije Kreševlkjakovića i stavu muderisa Mahmutovića, rukopis je ostao u kolekciji koja je danas u sastavu Gazi Husrev-begove biblioteke.
O hafizu Mahmudu Traljiću govorio je akademik Enes Karić koji je podvukao osnovne biografske i profesionalne rezultate u radu ovog istaknutog bošnjačkog alima. Između ostalog je kazao: Sarajevo i Bosna i Hercegovina su 30. decembra 2002. godine ispratili na onaj svijet hafiza Mahmuta Traljića, jednog od najsnažnijih likova tradicionalne muslimanske Bosne i Hercegovine u drugoj polovini XX stoljeća ili u epohi modernizma. Mahmud ef. Tarljić, hafiz, profesor Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka, historičar kulture, bibliograf, bibliotekar, hroničar, autor više knjiga i na desetine tekstova, je čovjek koji je u svojoj karijeri najljepše spajao široka tradicionalna znanja iz islamskih disciplina i njihovu plodnu zakorijenjenost u bosanskoj zavičajnosti.
Na kraju je prof.dr. Hilmo Neimarlija održao svoje izlaganje o dr. Muhamedu Hadžijahiću. Neimarlija je podijelio svoje razmišljanje i osjećaj svojevrsnog žala što neki ljudi koje je on poznavao nisu dočekali nezavisnost Bosne i Hercegovine: Shvatio sam da, pored mog emotivnog odnosa prema izostanku tog njihovog neposrednog doživljaja oslobađanja Bosne i stjecanja bosanske neovisnosti, moja pomisao na te ljude ima i neko praktičko određenje, praktičnu uslovljenost. Naime, shvatio sam da su ti ljudi da su doživjeli stjecanje neovisnosti i da su poživjeli nakon svih ovih nevolja koje smo imali, zapravo bili savjetnici epohe naše slobode, savjetnici koji bi nam bili izuzetno korisni. U tim mojim razmišljanjima, naravno, posebno mjesto zauzima Muhamed Hadžijahić, zajedno sa Nerkezom Smajlagićem. Iza tih praktičkih razloga kojih sam postajao svjestan, stajale su jednostavne činjenice da su posebno njih dvojica bili, zapravo, reprezentativni i epohalni predstavnici spoja naučnika i angažiranog intelektualca u našem bošnjačkom narodu.
Tribina je završena učenjem fatihe pred duše Kreševljakovića, Traljića i Hadžijahića.