U susret obilježavanju 7. maja – Dana džamija Izložba „Banjalučke džamije“
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu svake godine na prigodan način uključena je u obilježavanje 7 maja – Dana džamija. Tako je i ove godine izložba „Banjalučke džamije“, koju su priredili uposlenici Gazi Husrev-begove biblioteke, dio manifestacije Dani džemata i džamija 2024. u organizaciji Uprave za vjesrske poslove Rijaseta IZ u BiH.
Izložba „Banjalučke džamije“, autora Ruhulaha Hodžića i mr. Mehe Manjge, bit će svečano otvorena u haremu Arnaudija džamije u Banjoj Luci u petak, 3. maja 2024. godine. Nakon Banja Luke, izložba će biti prezentirana i sarajevskoj publici, a njeno svečano otvaranje u ovom gradu će se održati u ponedjeljak 6.5.2024. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sa početkom u 14:00 sati.
Na izložbi će biti predstavljen 21 panel koji imaju za cilj da osvijetle veliku povijest džamija u Banjoj Luci, njihovu monumentalnu, umjetničku i arhitektonsku vrijednost, ali i značaj njihove obnove za očuvanje bosanskohercegovačke kulturne baštine.
Banjalučke džamije
Mnogobrojna arheološka istraživanja ukazuju na to da je područje Banja Luke bilo naseljeno još za vrijeme paleolita. Prva, uvjetno rečeno, ozbiljnija naselja podižu Rimljani koji grade veliki broj puteva, a jedan od najvažnijih, koji povezuje Dalmaciju i Panoniju, prolazi ovuda i određuje i omogućuje ubrzani razvoj naselja na prostoru današnje Banja Luke. U srednjem vijeku podignuta je i veća utvrda sa razvijenim trgovinama i franjevačkim samostanom u podnožju. Pod današnjim imenom Banja Luka se prvi put spominje 1494. godine u dokumentu ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II.
Banja Luka je pala pod tursku vlast 1528. godine. U to vrijeme u novoosvojenim mjestima među prvim izgrađenim objektima podizane su džamije na ime sultana za kojeg je to mjesto osvojeno. Tako je u nakon osvajanja Banja Luke u njoj podignuta Careva džamija na ime sultana Sulejmana I (1520-1566). Svoj najznačajniji kulturni i ekonomski razvoj Banja Luka bilježi od 1553. godine kada je postala centar Bosanskog sandžaka, te od 1580. do 1639. kada je bila sjedište bosanskog beglerbega.
U samo tridesetak godina, od 1570. do 1604. godine, od kasabe sa 279 domaćinstava, Banja Luka izrasta u šeher sa 918 domaćinstava. U drugoj polovini 17. stoljeća Banja Luka je bila već šeher sa 45 džamija, Ferhad-pašinom medresom i jedanaest samostalnih mekteba. Neki podaci govore da je 1933. godine u Banjalučkom srezu bilo 38 džamija, od kojih 33 s drvenom i 5 s kamenom munarom.
Propadanja, rušenja, razaranja i uništavanja banjalučkih džamija u većoj mjeri započinju početkom 20. stoljeća, da bi do 1992. godine u Banjoj Luci ostalo 16 džamija. Devedesete godine prošlog stoljeća, kada su porušene sve banjalučke džamije, mogu se označiti kao najteže i najstrašnije godine u polumilenijskoj povijesti džamija u Banjoj Luci. U sveukupnoj povijesti čovječanstva ostat će zapisano da su u maju 1993. godine srušene Arnaudija i Ferhadija, dvije banjalučke sestre, dva ukrasa Banja Luke, dva bisera islamske umjetnosti i arhitekture, dva spomenika svjetske baštine.
Obnovom banjalučkih džamija, a posebno Arnaudija džamije, nisu samo obnovljene džamije kao molitveni objekti ili spomenici kulture, nego je njihovom obnovom obnovljen i sjaj Banja Luke i Bosne i Hercegovine.