Biblioteka Osman Šehdije Bjelopoljca
Piše: Meho Manjgo
Jednu od prvih samostalnih biblioteka u Sarajevu osnovao je Osman Šehdi Akovalija (Bjelopoljac) 1173/1759. godine. Prema riječima šejh Sejfuddin Fehmi-ef. Kemure Osman Šehdi je rođen 1105/1693. godine u Akovi (Bijelo Polje). Otac mu je bio kadija, a ime mu je bilo Mehmed Selim ef. Kadić. Početno obrazovanje završio je u rodnom mjestu odakle je otišao u Carigrad gdje ”nakon svršenih nauka postepeno dobija i naslov hadžegani-divani humajun.”1
Osman Šehdi je pored spomenute funkcije obavljao, sve do smrti 1181/1767. godine, niz drugih službi u Osmanskoj carevini (divan-katib, defterdar), a u Sarajevo je došao 1746. godine u svojstvu sekretara bosanskog namjesnika Hekim-oglu Ali-paše. Pored obavljanja raznih funkcija unutar Osmanske države, Osman Šehdi je bio plodan pjesnik na turskom jeziku i autor djela pod naslovom Saferetnama u kojem je opisao svoja putovanja po Rusiji. U Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu pronađen je rukopis Šehdijinog Divana. 2
Ahmed Hatemi efendija, sin Osmana Šehdije uz Allahovu odredbu preselio je na bolji svijet 1754. godine. U spomen na umrlog sina jedinca, Ahmed Hatemi efendiju, čuvenog pjesnika i kadiju, Osman Šehdi je odlučio da u Sarajevu sagradi biblioteku. Novac za gradnju poslao je Mehmed-paši Kukavici, bosanskom valiji. Zgrada Biblioteke podignuta je 1757. godine u sjeveroistočnom uglu dvorišta Careve džamije u Sarajevu. 3
Osman Šehdijina biblioteka u haremu Careve džamije u Sarajevu.
Opisujući harem Careve džamije u Sarajevu i u njoj Šehdijinu biblioteku, Kemura je zapisao: ”Harem (dvorište) pomenute džamije dosta je širok, a u jednom kutu dvorišta stoji s lijeve strane kutubhana (knjižnica) od šest ćošeta s kubetom, poput turbeta sazidana.”4 Biblioteka je prvobitno bila pokrivena drvetom, da bi je dvije godine nakon okupacije Bosne i Hercegovine Mustafa Hajrudin-beg Fadilpašić pokrio olovom. 5
Fotografija Šehdijine biblioteke u dvorištu Careve džamije u Sarajevu.
Orginalni pečat Osman Šehdijine biblioteke. Pečat se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Naredbom Zemaljske vlade Šehdijina biblioteka je porušena 1. ramazana 1329. (26. augusta 1910.) ”u namjeri da sagradi ljepšu i moderniju, ali na žalost to joj dovede naglu smrt i vječiti zaborav.”Pored rukopisa koje je uvakufio Osman Šehdija i drugi vakifi su svoje privatne kolekcije poklanjali ovoj Biblioteci, poput H. Halila, sina Saliha, Herceglije, koji je uvakufio 115 kodeksa rukopisa, zatim je Salih Izet Hromić (Hromo-zade) sin Ismailov uvakufio 1828. godine jedan Kur’an i 164 knjiga u kožnom povezu. Također, u rukopisnom fodnu Šehdijine biblioteke bili su smješteni i sidžili sarajevskog šerijatskog suda iz perioda osmanske uprave. ”Riječ je o 87 sidžila, od kojih je najstariji fragment iz 959/1552. godine. Sidžili se danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i predstavljaju nezaobilazan izvor za proučavanje historije Bosne u vrijeme osmanske vladavine.”
Naredbom Zemaljske vlade Šehdijina biblioteka je porušena 1. ramazana 1329. (26. augusta 1910.) ”u namjeri da sagradi ljepšu i moderniju, ali na žalost to joj dovede naglu smrt i vječiti zaborav.”8 Knjižni fond ove biblioteke prenesen je 1914. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku gdje se i danas čuva.
1 Kemura šejh Sejfuddin Fehmi bin Ali, U dvorištu Careve džamije Merhum Osman Šudi ef. Kjutubhana, Islamska dionička štamaprija, Sarajevo, 1916., str. 2.
2 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine I, Veselin Masleša, Sarajevo, 1974., str. 45.
3 Kemura, U dvorištu Careve džamije’¦ str. 3.
4 Kemura Sejfudin Fehmi-efendija, ”Javne muslimanske građevine u Sarajevu ”, Glasnik Zemaljskog muzeja , XX/1908., str. 480.
5Kemura, U dvorištu Careve džamije Merhum’¦ str. 3; Hazim Šabanović, Književnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str, 486-489.
6Osman Lavić, ”Gazi Husrev-begova biblioteka od osnivanja do danas”, u: Gazi Husrev-begova biblioteka: 480 godina postojanja, ur. Osman Lavić, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2017., str. 21.
7 Isto, str. 21.
8 Kemura, U dvorištu Careve džamije Merhum’¦ str. 16.