Još jedno vrijedno djelo o rukopisnom blagu Gazi Husrev-begove biblioteke

Još jedno vrijedno djelo o rukopisnom blagu Gazi Husrev-begove biblioteke

(Haso Popara, Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2019, 364 str.)

U toku 2019. godine u izdanju Gazi Husrev-begove biblioteke   svjetlo dana ugledala su dva nova naslova vrijedna pažnje i pozornosti čitalaca. Jedan od njih smo vam već predstavili, a ovom prilikom ukazujemo na knjigu pod naslovom Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke iz pera njenog dugogodišnjeg uposlenika i istraživača naše kulturne historije   hafiza Hase Popare. Knjiga predstavlja objedinjenu seriju natpisa o djelima, autorima, prepisivačima, vlasnicima i drugim podacima iz rukopisnog blaga Biblioteke koji su objavljeni na stranicama Preporoda u 85 nastavaka. Većinu ovih članaka autor je napisao na osnovu rukopisa koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Članci su pisani prema unaprijed jasno utvrđenoj metodologiji, koja je podrazumijevala navođenje osnovnih informacija o djelu, njegovom autoru, prepisivaču, vlasnicima, bibliotekama ili vakufima kojima je predmetni rukopis ranije pripadao, te načinu na koji je dospio u fond ove biblioteke. Radeći na katalogiziranju njenih rukopisa, autor je pažljivo birao najvrijednija djela koja predstavljaju prave raritete prema godini prijepisa, kaligrafskom ispisu, prepisivaču, vakifu, i sl. Među koricama naprijed navedenog naslova hafiz Haso Popara je predstavio najstariji prijepis rukopisa koji se čuva u Biblioteci. Riječ je o jednom svesku Gazalijeva djela Ihya ulumid-din, čiji je prijepis završen i sravnjen s originalom 29. decembra 1106. godine. Dakle, Bosna čuva prijepis rukopisa star   913. godina. Predstavljena su i druga djela iz 12., 13., 14, i 15. stoljeća iz medicine, astronomije, matematike, logike, filozofije, književnosti i drugih naučnih disciplina. Čitalac će se kroz ovo djelo upoznati sa plejadom učenjaka Bošnjaka, koji su u doba Osmanskog carstva bili na položaju šejhu-l-islama, kadiaskera, muftije, kadije, muderrisa po raznim gradovima Carevine, Istanbulu, Meki, Medini, Damasku, Jerusalemu, Kairu, Konji, Beogradu, i uz obavljanje osnovnih dužnosti pisali originalna ili komentarisali već napisana djela. Autor je u ovoj knjizi uspio rasvijetliti i dopuniti biografije mnogih učenjaka svjetskog glasa, koji su bili vrhunski kaligrafi, sufijski šejhovi, imami i hatibi Poslanikove džamije u Medini, mujezini u Haremi-šerifu u Meki i sl. a do sada se nije znalo da su Bošnjaci ili da vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Hafiz Haso Popara, govoreći o putevima knjige u Bosni, identifikuje desetine vakifa koji su imali svoje biblioteke u Sarajevu, Livnu, Foči, Mostaru, Travniku, Banjoj Luci, Počitelju, Gračanici i drugim mjestima Bosne i Hercegovine, a koje su kasnije priključene Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje se i danas čuvaju.
Bila bi prava šteta ovako vrijedne podatke iz naše kulturne historije ne objediniti među korice jedne knjige i na taj način istraživačima historije Bosne i Hercegovine, ali i svim ljubiteljima interesantnog i, nadasve, korisnog štiva priuštiti radost prilikom isčitavanja ponuđenih mukotrpno prikupljanih podataka.
Tekst je ilustriran kvalitetnim faksimilima rukopisa o kojima autor govori. Ovako vrijedno štivo zaslužuje zavidnu tehničku opremljenost knjige, o čemu je izdavač, na radost i zadovoljstvo čitalaca, također, vodio računa. Priznanje zaslužuje i već renomirana štamparija ”Dobra knjiga” koja je i ovaj put bila na visini zadatka.
Ovo djelo predstavlja prozor kroz koji naša, ali i svjetska javnost mogu steći širi uvid u sadržaj rukopisnog blaga. Ujedno, ovim djelom   Biblioteka   prelazi u drugu fazu šire i detaljnije obrade i valorizovanja rukopisa, nakon što je primarna katalogizacija završena i predstavljena u 18 svezaka štampanih kataloga.

Osman Lavić