Tribina o Hazimu Šabanoviću

Tribina o Hazimu Šabanoviću

U sklopu manifestacije obilježavanja 480 godina osnivanja i kontinuiranog rada Gazi Husrev-begove biblioteke 22. 03. 2017. godine u Velikoj sali Biblioteke upriličena je tribina o Hazimu Šabanoviću. Povod tribine jeste 101 godine rođenja Šabanovića i 46 godina od njegove smrti.
O životnom putu i djelu jednog od naših najznačajnijih osmanista govorili su dr. Hilmo Neimarlija, mr. Osman Lavić, mr. Ramiza Smajić, dr. Aladin Husić i dr. Adnan Kadrić.

Dr. Hilmo Neimarlija govorio je o Hazimu Šabanoviću kao naučniku i njegovom odnosu prema nauci. Osvrnuvši se na njegov pisani opus, dr. Neimarlija je rekao da se ne može precijeniti vrijednost i naučna važnost njegovog naučnog doprinosa. ”To je opus koji fascinira temeljitošću, snagom organskog jedinstva, naučne logike, ekonomičnošću, preciznošću i jasnoćom izraza. Opus koji zbunjuje tematskim rasponom i širinom kretanja i uvida autora koji je umro u 56. godini života.” Dodao je da znanstveni rad Šabanovića karakteriše obilje radova koji su izvorni trajni prilozi osmanistici, historiji kulture Bošnjaka, predmodernoj političkoj povijesti južnoslavenskih zemalja i naroda kojim nesumnjivo i trajno zaslužuje naše poštovanje i divljenje. Naučno djelo Hazima Šabanovića ima snagu i vjerodostojnost reprezentativnog predstavljanja nauke u širim kulturnim, društvenim i povijesnim vidicima. Njegovi radovi su blistava potvrda njegova kraljevskog uzleta i ljudske sposobnosti, znanja, plemenitosti, ljubavi i žrtve prema nauci.
Osman Lavić osvrnuo se na biografske podatke Hazima Šabanovića i njegov rad na poziciji bibliotekara, upravnika i člana Savjeta Gazi Husrev-begove biblioteke. Dužnost upravnika ove Biblioteke Šabanović preuzeo je 17. oktobra 1948. godine i do kraja života ostao je blisko vezan za njen rad i postojanje. Mnogo je uradio na otkupu dokumenata i obogaćivanju fondova Biblioteke i udario temelje savremenom načinu obrade bibliotečke građe. Kasnije je, svojom pisanom riječju, promovirao ovu instituciju i po prvi put u naučno istraživačkoj formi pisao o njenim fondovima, posebno o njenoj historiji kao i djelima i dostignućima naših autora u Biblioteci. Šabanović je bio član Savjeta Biblioteke od 1966. godine pa sve do 1971. kada je preselio. Također, bio je član prve redakcije Anala GHB i naučni redaktor prvog sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Biblioteke. Kroz ove aktivnosti nastojao je dodatno afirmirati i unaprijediti rad Biblioteke i dati nemjerljiv doprinos njenoj afirmaciji u javnom diskursu Jugoslavije.
Mr Ramiza Smajić Hazima Šabanovića opisala je kao energičnog i odlučnog čovjeka koji je palio svjetla nastupajućim generacijama utirući im put i to na najbolji način: radom, disciplinom, metodološkim smjernicama i to u oblasti koja je skoro 500 godina činila značajan period bosanskohercegovačke historije. Šabanović je sa još nekoliko imena uspostavio standarde u jugoslovenskoj osmanistici. Njegova djela, potkrijepljena prvorazrednom literaturom, su ostala osnovna djela u historiografiji ne samo Bosne nego i Osmanske države pa i Evrope. Mr. Smajić se kritički osvrnula na naš često nemaran odnos naspram velikana naše kulturne historije kakav je bez sumnje bio Hazim Šabanović, naglasivši njegov značaj i doprinos radu Orijentalnog instituta, Zemaljskog muzeja, Akademije nauka i umjetnosti BiH, Arhiva Grada Sarajeva i Gazi Husrev-begove biblioteke.
Dr Aladin Husić govorio je o kapitalnim djelima Hazima Šabanovića kao što su Krajište Isa-bega Ishakovića, Bosanski pašaluk, Izvori za istoriju Beograda i drugim, smještajući to u vrijeme u kojem su ta djela nastajala, te da je i danas nezamisliv ozbiljan rad na historiji Bosne i Hercegovine u vrijeme osmanske uprave bez detaljnog uvida u djela Hazima Šabanovića. Karakteristika njegovih radova jeste i to da većina u naslovu nosi predznak ”bosanski” što nećemo naći ni kod jednog drugog historičara osmaniste. Na taj način je povijesno i kulturološki afirmirao svoju zemlju i svoj narod kojem je pripadao. Govoreći o njegovom prevođenju osmanskih izvora, kao što su zakonski spomenici (kanuname), vakufname, natpisi nadgrobnih spomenika, i drugih historijskih izvora Šabanović je objavio preko 2000 stranica prijevoda na bosanski jezik.
Dr Adnan Kadrić je ukratko hronološki pobrojao institucije u kojima je Šabanović radio i prevodio arhivsku građu. Gledajući prostorno od Zemaljskog muzeja BiH, Gazi Husrev-begove biblioteke, Orijentalnog instituta, Arhiva grada Sarajeva, Narodne i Univerzitetske biblioteke i Akademije nauka i umjetnosti kao nasljednika Naučnog društva BiH, sve ove institucije u kojima je radio i provodio svoja istraživanja su jedinstvena cjelina i baza za proučavanje povijesnog i kulturnog identiteta BiH. Sve one, također, imaju pravo da slave ovaj jubilej i da se ponose djelom Hazima Šabanovića. Na kraju je poručio da bi bilo dobro da se sve ove institucije iz oblasti kulture ujedine u jednom cilju prezentiranja znanstvenih činjenica i istine o Bosni kao što su se ujedinile, pomirile i smirile u istraživanjima i radovima našeg velikog znanstvenika Hazima Šabanovića kojeg se svi s ponosom sjećamo.
Nakon završetka tribine, posjetioci su razgledali izložbu ”Hazim Šabanović 1916 – 1971” priređenu ovim povodom. Izložba predstavlja kombinaciju dokumenata o Hazimu Šabanoviću i hronološko-tematski prikaz njegovih djela. Sponzori ovog događaja su Rijaset IZ i firma Alternativa.
Za porodicu Hazima Šabanovića, kulturne radnike i zaljubljenike knjige i naučne riječi ovo je bila nezaboravna noć druženja s grandioznim djelom Hazima Šabanovića.

 

 

HAZIM ŠABANOVIĆ (Poriječani, Visoko, 11. 1. 1916. – Istanbul, 22. 3. 1971. godine)”
Obrazovanje: Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu (1936), Viša islamska šerijatsko-”teološka škola (1940) i ” doktor je historijskih nauka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1956.).
Kretanje u službi: Prefekt srednjoškolskog internata (1941); sudski pripravnik (1942); ”Zemaljski muzej u Sarajevu, kustos-pripravnik Turskog arhiva (1942-1945); sekretar Odbora ”za pomoć muhadžirima iz jugoistočne Bosne i Sandžaka (1945); zatvorska kazna (1945); Glavni
narodni odbor Sarajeva i Arhiv grada Sarajeva (1946.- 1948.); upravnik i bibliotekar Gazi Husrev-begove ”biblioteke (1948-1950) i član Savjeta Biblioteke (1967-1971); bibliotekar na Pravnom ”fakultetu (1950); Orijentalni institut u Sarajevu (1950-1971); Filozofski fakultet u Beogradu ””(1953-1957).”
Selektivna bibliografija: Gramatika turskog jezika, Sarajevo 1944.; Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959; Krajište Isa-bega Ishakovića-Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo, 1965; Turski izvori za istoriju Beograda, ”Beograd, 1965; Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o Jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1954. (i 1957., 1967., ””1973., 1979., 1996.); ” Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973.” Radove je objavljivao u brojnim naučnim i stručnim časopisima. Napisao je i ”objavio ukupno 186 bibliografskih jedinica.”
Bibliografija u: Prilozi za ”orijentalnu filologiju, XXIIXXIII/”1972.-73., Sarajevo, 1976.; str. 11-32.”