Fond rukopisa

U rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalazi se ukupno 10.585 kodeksa rukopisa, odnosno 16.907 djela na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku. Rukopisi potječu iz raznih dijelova islamskog svijeta, a nastali su u periodu između 12. i 20. stoljeća.

Od toga je oko 60% na arapskom, oko 30% na turskom, a ostalo su rukopisi na perzijskom i bosanskom (pisani arebicom). Iako većina ovih rukopisa potječe iz velikih islamskih centara kao što su: Meka, Medina, Kairo, Bagdad, Damask, Istanbul i drugi, znatan broj ih je nastao (napisan ili prepisan) u našim krajevima, i to ne samo u gradovima i kasabama, nego često i u selima i malim mjestima.

Tematska struktura rukopisa je raznovrsna. Među njima nalaze se djela općeg i enciklopedijskog karaktera, zatim rukopisi Kurʼana i kurʼanskih nauka, hadisa (tradicije), akaida (islamske dogmatike i apologetike), fikha (islamskog prava) sa svim njegovim granama, dova, etike, propovjedništva, misticizma, filozofije, logike, jezikoslovnih nauka, književnosti, historije, geografije, medicine, veterine, matematike, astronomije, astrologije, prirodnih nauka i okultnih nauka. Značajan broj ovih rukopisa predstavljaju unikatne ili raritetne primjerke, kao što su autografi, prijepisi kolacionirani s autografom, prijepisi nastali u 12, 13. ili 14. stoljeću, rukopisi prepisani za života autora ili neposredno nakon njegove smrti, jedinstveni primjerci rukopisa nekog djela, ali i rukopisi koji se ističu kaligrafski ispisanim tekstom djela, raznim vrstama iluminacija, unvanom, posebno urađenim kožnim povezom ukrašenim raznovrsnim ornamentima uglavnom geometrijskih motiva i rukopisi koji se ističu nekim drugim karakteristikama.

Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je četvrti svezak poznatog teološko-mističkog djela Ihya ulum ad-din Ebu Hamida Muhameda el-Gazalija (umro 1111), koji je prepisan 1. džumadel-evvela 500/1106. godine, dakle još za života autora. Po starini, iza njega dolazi rukopis istog djela iz 1131, zbirka hadisa Firdevs al-ahbar iz 1151, te komentar Kur’ana Kitab al-kašf wa al-bayan Ebu Ishaka en-Nisaburija iz 1176. godine. Gotovo 300 rukopisa ove zbirke prepisano je prije 1500. godine. Pojedini rukopisi se po ukrasima, ornamentici i umjetničkom dojmu mogu ubrojati u remek-djela i biserje orijentalne kaligrafije, kao što su džuzovi Mehmed-paše Sokolovića, Mushaf Fadil-paše Šerifovića, Hafizov divan pjesama s minijaturama, Džamijeva zbirka pjesama Tuhfa al-ahrar i na desetine primjeraka luksuzno ukrašenih mushafa, zbirki dova i divana poezije na turskom i perzijskom jeziku.

Budući da je od osnivanja 1537. godine Gazi Husrev-begova biblioteka dijelila sudbinu Sarajeva kojeg su pogađale mnoge nedaće (poplave, požari i ratovi), od njenog prvobitnog fonda sačuvano je samo nekoliko rukopisa na kojima se nalazi zapis i pečat da ih je uvakufio sam Gazi Husrev-beg. Uprkos tome, rukopisni fond Biblioteke je u posljednjih 150 godina stalno povećavan, zahvaljujući prilivu rukopisa iz drugih biblioteka: Osmana Šehdije i Abdulaha Kantamirije iz Sarajeva, Hadži Mehmeda Karađoz-bega iz Mostara, Elči Ibrahim-paše iz Travnika, Hadži Halil-efendije iz Gračanice, Hasana Nazira iz Foče, rukopisa Ðumišića medrese iz Sarajeva i Ibrahim-pašine medrese iz Počitelja, kao i brojnih privatnih biblioteka i porodičnih kolekcija: Hasana Bojića, Ahmeda Mutevelića, Mustaj-bega Dženetića, porodica Džinić, Muzaferija, Hromić, Saračević i Kasumagić, zatim biblioteka Muhameda Enverije Kadića, Mehmeda Handžića, Hilmije Hatibovića, Osmana Asafa Sokolovića, Muhameda Hadžijahića i mnogih drugih, a u najnovije vrijeme porodica Čaršimamović i Ðumišić. Svi ovi rukopisi, kao i mnogi drugi koji su u ovu zbirku došli putem otkupa ili kao poklon, učinili su da rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke danas predstavlja po broju, sadržaju i raznovrsnosti najbogatiju zbirku rukopisa na Balkanu.

U rukopisnoj zbirci ove biblioteke čuvaju se brojna djela bošnjačkih autora, kao što su Alaudin Ali Dede Mostari (umro 1598), Ahmed Sudi (umro poslije 1598), Derviš-paša Bajezidagić (umro 1603), Hasan Kafi Akhisari (umro 1616), Muhamed Nerkesi (umro 1635), Muhamed Musić Allamek (umro 1636), šejhul-islam Mustafa Bali-zade (umro oko 1663), Ahmed Bejazić (umro 1686), Mustafa Ejubović, zvani Šejh Jujo (umro 1707), Ibrahim Opijač (umro oko 1725), Ahmed ibn Mustafa Mostari (umro 1776) i mnogi drugi.