Kako se dopisivala naša ulema početkom XX stoljeća

Među fondovima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalazi se i veoma vrijedan fond fotografija, razglednica i poštanskih markica koji broji više od više od 20.000 jedinica. Nedavno je u Biblioteku stigao još jedan pažnje vrijedan primjerak za ovaj fond. Riječ je poštanskoj dopisnici iz 1926. godine koju je ugledni bošnjački alim i šerijatski sudija Ibrahim Lemeš uputio Muhamedu-Tajibu Okiću, također istaknutom bošnjačkom učenjaku, profesoru i velikanu, a u to vrijeme studentu prava i orijentalnih jezika.

Ovaj primjerak dopisnice za Gazi Husrev-begovu biblioteku darovao je kolekcionar bosanske numizmatike i notafilije, te zaljubljenik u BiH historiju i tradiciju, gospodin Amir Durmić iz Velike Kladuše, na čemu smo mu veoma zahvalni. Svakako da ova vrsta građe može biti izvor novih istraživanja i rasvjetljavanja historijskih činjenica, te doprinijeti očuvanju i proučavanju kulturno-historijske baštine Bosne i Hercegovine. Dopisnica će biti inventarisana, obrađena i upisana u našu zbirku te će biti korištena kao eksponat za tematske izložbe ali i
kao predmet interesovanja domaćih i stranih istraživača.

U Muzeju knjige Gazi Husrev-begove biblioteke jedna vitrina je posvećena upravo liku i djelu Muhameda Tajiba Okića, tako da će ova dopisnica biti uvrštena u materijal koji se odnosi na njegov život i rad.

Ko su bili Ibrahim Lemeš i Muhamed Tajib-Okić?

Ibrahim-efendija Lemeš rođen je u Bosanskom Petrovcu 1876. godine. Nakon završenog mekteba i Gazi Husrev-begove Hanikah medrese pohađao je Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu i diplomirao 1896. godine. Kao Šerijatski sudija radio je u više mjesta u Bosni i Hercegovini. Zabilježeno je da je 1901. godine bio šerijatski sudija u Višegradu, 1904. u Gračanici, 1906. u Čajniču, 1909. i 1910. u Rogatici, 1911. u
Mostaru. U svim ovim mjestima bio je predsjednik ili član Kotarske vakufske komisije. U hodžinsku izbornu kuriju i za člana Vakufsko-mearifskog sabora biran je 1914. godine. U Časni sud Udruženja šerijatskih sudija Kraljevine Jugoslavije izabran je 1932. godine, a od 1934. godine bio je predsjednik Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu. U mirovinu je otišao početkom 1937. godine sa položaja starješine Kotarskog Šerijatskog suda u Sarajevu. Nije poznato kada je umro.

Ahmed Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 324.

Muhamed Tajib Okić, sin Mehmeda Teufik-efendije, rođen je u Gračanici 1902. godine. U Sarajevo se preselio 1910. godine i tu završio osnovno obrazovanje, Okružnu medresu, a 1924. godine Šerijatsku sudačku školu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pohađao je tečaj latinskog jezika i književnosti. Studij na Pravnom fakultetu započeo je u Zagrebu, a završio u Beogradu. Nakon toga je u Parizu završio Visoku
školu orijentalnih jezika. Boravio je na Univerzitetu Zaytuna u Tunisu na specijalizaciji arapskog jezika i književnosti. Po povratku u Sarajevo predavao je vjeronauku na Prvoj muškoj gimnaziji, a od 1934. do 1941. godine bio je profesor Velike medrese u Skoplju, gdje je predavao tefsir, hadis, arapski jezik, historiju islama, a jednu godinu i francuski jezik. Godine 1941. vratio se u Sarajevo i dvije godine predavao na Šerijatskoj gimnaziji. Kao sekretar Turskog poslanstva u Beogradu radio je od polovine 1943. godine, a naredne godine je, zajedno sa ostalim osobljem poslanstva, interniran u Njemačku.
Nakon oslobađanja je otišao u Istanbul i tamo radio u Državnom arhivu. Od 1949. godine počeo je raditi na Teološkom fakultetu Universiteta u Ankari kao profesor hadisa, a godinu dana kasnije kao profesor tefsira, a ta dva predmeta predavao je dvadeset godina. Pored toga, iste predmete je od 1964. do 1971. godine predavao i na Visokom islamskom institutu u Konji, a od 1974. godine i na Teooškom fakultetu u
Erzurumu. Okić je još kao učenik Šerijatske sudačke škole počeo objavijivati tekstove, uglavnom prijevode s turskog i arapskog jezika, u Srpskoj riječi i kalendaru Pravda.

Ahmed Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 404.