Esad Kopić Osmanović – Hamajlija za bosansku kuću : Merdžan Bosne pjesmom nizan

Esad Kopić Osmanović – Hamajlija za bosansku kuću : Merdžan Bosne pjesmom nizan

Autor ovog djela, Esad Kopić Osmanović rođen je u Barićima kod Teslića. Živi i radi u Zagrebu, a njegovu veliku ljubav predstavljaju književnost i sevdah, što je i spojio u svojih pet knjiga pod nazivom „Hamajlija za bosansku kuću“. Posljednja knjiga iz ovog serijala je izašla u Zagrebu 2021. godine sa podnaslovom „Merdžan Bosne pjesmom nizan“.  Autor je napisao preko 1000 tekstova poezije, od kojih su mnoge i opjevane, a živi i radi u Zagrebu.

Sevdah je veoma važno polje u kulturi naše domovine, a Esad Kopić Osmanović je već ostavio snažan trag u popularizaciji najljepših i najautentičnijih etnomuzičkih i umjetničkih specifičnosti bosanskohercegovačkih, pa i širih balkanskih prostora umjetničkom i književnom obradom izvornog sevdaha, kako piše akademik Emir Ramić u svom predgovoru za ovo djelo.

U svojoj recenziji Hadžem Hajdarević piše: „Esad Kopić Osmanović nije pjesnik koji insistira na nekoj svojoj prijeko važnoj pjesničkoj biografiji, kao da mu nije važno da piše pjesme na način kako to čine gotovo svi drugi pjesnički stvaraoci. On svoje pjesme, reklo bi se, oblikuje na poznatoj, stabilnoj, starinskoj izražajnoj matrici bosanske sevdalinke, kao i bosanskih pobožnih pjesama, ilahija, i raduje se dok piše, uživa dok piše, uspostavlja neposredni dijalog s osobnim i općim ljudskim radoznalostima dok piše, i trudi se da baš u takvim poetskotvornim formatiranostima ostvari što potpuniju pjesničku saobraženost tekstovne i melodijske ostvarenosti unutar osvojenih pjesničkih cjelina.“

Jako je neobično u današnje vrijeme pronaći autora koji na takav način njeguje ljubav prema sevdahu, prema tradiciji naše države, i koji u svojim pjesmama slika svijet nostalgije i nježnosti kao protutežu svijetu kakav danas jeste. Ta žudnja u pjesnikovim stihovima nije samo ljubavna žudnja već i čežnja za nekim starim vremenima i vrijednostima koje su ranije njegovane. Isprepletenost svjetovnog sa duhovnim, čežnja za onostranim, samo su neke od tema čiji se nagovještaj krije u ovim pjesmama, od kojih mnoge više podsjećaju na kasidu ili ilahiju nego na tradicionalnu sevdalinku.

Djelo je objavljeno od strane Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske „Sabah“, urednik je Ervin Jahić, lekturu je radio Alen Kalajdžija, a dizajn naslovnice je djelo Hajrudina Lule Mekića uz akvarel poznatog bosanskohercegovačkog slikara Seada Čerkeza.

 

Sevdah nam se vrati

Ezan sa munara Bosnom se razl'ježe

U akšam sokake rahatlukom veže.

Sa mirisnih lipa, slavuji što poje,

I njih drži sevdah, kada su udvoje.

 

Želja se probudi da osedlam doru,

Čaršijama l'jepim da se spustim moru.

Stajemo u Travnik piti plave vode,

Kroz čaršiju čuti: „Selamim te rode“!

 

U šeher-Sarajevu nađoh konaka,

Ne mogoh otići, ostadoh do sumraka.

Niz Neretvu, kad sam požurio doru,

Haj, preko Mostara osvanuh na moru.