Monografija Gazi Husrev-begove biblioteke je izdata 2017. godine u povodu 480 godina postojanja i djelovanja ove institucije. Ona predstavlja ovu instituciju kulture u svim važnim segmentima njenog historijskog hoda, kontinuiranog rada i djelovanja. Njeni tekstovi nam pružaju uvid u riznice rukopisne i druge bibliotečke građe, te u događaje, aktivnosti, procese i ljude, koji su radeći zajedno na očuvanju i razvoju pisanog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke, postali dio njene bogate historije.
Autori tekstova Monografije su Osman Lavić, Mustafa Jahić, Azra Gadžo-Kasumović, Ahmed Mehmedović, Muhamed Hodžić, Hamza Lavić, Madžida Smajkić, Haso Popara, Ismet Bušatlić, Fatima Tinjak, Hamida Karčić, Šahsena Đulović i Elvir Duranović.
Ovo je prva monografija Biblioteke u njenoj petostoljetnoj povijesti koja na svojim stranicama bilježi priču o tome kako se razvijala Gazi Husrev-begova biblioteka, prolazeći težak put kako bi danas bila ono što jeste, jedna od najrespektabilnijih kulturnih institucija u BiH i jedan od čuvara kulturne baštine i pisanog naslijeđa naše zemlje.
Monografija započinje uvodnim tekstom umjesto predgovora, kojeg je napisao recenzent knjige prof. dr. Hilmo Neimarlija pod nazivom „Blago koje se stječe“. Drugi recenzent je bila prof. dr. Lejla Gazić, koja je ujedno bila i lektor i redaktor. Monografija sadrži 276 stranica teksta popraćenog ilustracijama i tvrdog je uveza.